U toj žutoj Africi sred središnjega dijela, otevši se navici svog vlastitoga tijela, predade se dušom svom žirafac antilopi. Kriknu tad u strahu slon: - Nas potop će potopit! Nasta graja, cik i laj. Žirafca stari papagaj s grane brani na sav glas: - On kuži stvar uz takav stas. Što onda što glavu na živini krase rozi - glavno da sva fauna nam druguje u slozi. U mom rodu ako svi nemaju je rado, ja im neću biti kriv - napustit ću stado. Nasta graja, cik i laj. Žirafca stari papagaj s grane brani na sav glas: - On kuži stvar uz takav stas. Tati svom kći njegova dat će čudno čedo! Nije šija nego vrat, sve njemu je svejedno. A žirafčev gunđa zet: - On klipan je i lopov! - Med bizone klisne blijed žirafac s antilopom. Nasta graja, cik i laj. Žirafca stari papagaj s grane brani na sav glas: - On kuži stvar uz takav stas. U toj žutoj Africi zgasla je idila: sja oko žirafici suzom krokodila, i muž tužan joj je jer puče svijetu spona, udaše žirafe kćer danas za bizona. ...Nek je kriv njegov stav, no nije žirafčev gaf, već tog što dreknu na sav glas: - On kuži stvar uz takav stas.
© Radomir Venturin. Prijevod, ?