Led je i gore i dolje, između ja se patim. Da li vrh probit treba ili da probušim dno? Naravno, isplivat treba, ne gubit nadu, al’ zatim iščekivanje vize čeka me - samo to. Led iznad mene - da krepaš od muke to me snađe! Sav sam u znoju kao orač što plugom rije. Vratit ću ti se kao u onim pjesmama lađe, pamteći sve, čak i svoje pjesme od prije. Nije mi još ni pol vijeka - četrdeset i nešto brojim. 12 godina Živ sam, Bog me čuva i ti s Njim. Imam što pjevat kad nađem pred Svevišnjim se svojim, imam se čime opravdat pred Njim.
© Luko Paljetak. Prijevod, 2020