Tako je zadimljeno da u zrcalu odraza nema,
ne vide se čak ni lica što nasuprot mu stoje,
parovi su od plesa klonuli posvema,
al’ ipak ja ću do kraja otpjevati svoje!

Sve note odsvirali fino
svirači su naši -
Sagorjelo je vino,
zgasnulo u čaši.

Trenutno nemam volje
da ja kažem koju -
šutke ću, to je bolje,
ispiti čašu svoju.

Već pola godine sunce se vidjeti ne da
i duše ispod kore ledene samo mru -
i izgleda da zalud čekamo kretanje leda.
Sjećanje ne može zagrijat nas na toj studeni tu.

Sve note odsvirali fino
svirači su naši -
sagorjelo je vino,
zgasnulo u čaši.

Trenutno nemam volje
ja da kažem koju -
šutke ću, to je bolje,
ispiti čašu svoju.

Orkestar umorno svira griješeći dakako,
zatvara krug se - ne mogu spojit ga - tako to je...
Bolje da smješkajući se otiđem. - Polako!
Ipak ja ću do kraja otpjevati svoje.

Sve note odsvirali fino
svirači su naši -
sagorjelo je vino,
zgasnulo u čaši.

Sve ravnodušniji nutarnji cerek
zrcala je, gle...
Naprosto najbolje bit će da čašu
razbijem o tie!