Sav sam u svjetlu, na oči svijetu.
Standardnoj proceduri da se predam
pred mikrofon sam stao, kao pred ikonu svetu...
Ne, ne, danas - u gnijezdo mitraljesko ja gledam!
I mikrofonu nisam po volji, kažem -
da, svakome će dosadit moj glas.
Siguran sam da će, ako negdje slažem,
on nemilosrdno laž moju pojačat isti čas.
Pod rebra svjetla pozornice me biju,
žestoko u lice svjetiljke mi siju,
zasljepljuju me odasvud reflektori i bina
i - vrućina!... Vrućina!
On zvijer je, od noža oštriji, to se zna.
Sluh besprijekoran ima, falš čuje do jote.
Briga njega što nisam u top-formi ja,
ali ja ću pošteno otpjevati note.
Posebno mi je danas promuklo grlo,
al’ ne usuđujem se promijenit tonalitet žurno,
jer pogriješim li u emocijama vrlo,
on ispraviti grešku neće zasigurno.
Pod rebra svjetla pozornice me biju,
žestoko u lice svjetiljke mi siju,
zasljepljuju me odasvud reflektori i bina
i - vrućina!... Vrućina!
Na gipkom vratu taj mikrofon
svoju zmijsku glavu vrti.
Tek što zasutim - ujeda on -
pjevati moram do besvijesti, do smrti!
Nemoj se vrpoljit, ni micat, neću ni ja!
Vidio sam žalac, zmija si, znam to dobro!
A ja sam danas krotitelj zmija,
ja ne pjevam, ja tebe krotim, kobro.
Pod rebra svjetla pozornice me biju,
žestoko u lice svjetiljke mi siju,
zasljepljuju me odasvud reflektori i bina
i - vrućina!... Vrućina!
Proždrljiv on je i pohlepom ptice
iz usta hvata moje zvuke svježe.
Tuče mi s devet grama olova u lice.
Podići ruke ne mogu - gitara mi ih veže.
Ponovno! - Tome kraja nije!
Što je moj mikrofon - tko će odgovorit mi htjeti?
Kao kandilo sada on meni u lice sije,
ali ja svet nisam i mikrofon mi se sveti.
Pod rebra svjetla pozornice me biju,
žestoko u lice svjetiljke mi siju,
zasljepljuju me odasvud reflektori i bina
i - vrućina!... Vrućina!
Melodije su moje proste harmonije,
ali pogriješim li u tonu, istog trena,
odmah po licu bolno me bije
mikrofona nepomična sjena.
Osvijetljen ja sam, dostupan, na oči svijetu.
Zatišju ili buri - čemu da se predam?
Pred mikrofon sam stao, kao pred ikonu svetu -
ne, ne, danas - u gnijezdo mitraljesko ja gledam.
Pod rebra svjetla pozornice me biju,
žestoko u lice svjetiljke mi siju,
zasljepljuju me odasvud reflektori i bina
i - vrućina!... Vrućina!
|