Meni večeri svake svijeća gorjeti stane
i lik tvoj obavija dim.
I ja ne želim znati da vrijeme liječi sve rane,
da sve prolazi zajedno s njim.

Sada neće bit’ kraja nespokoju mom:
i sve što je bilo na duši - za svu godinu novu,
i ne znajuć’ uzela je ona sa sobom -
isprva u luci, a zatim u zrakoplovu.

Meni večeri svake svijeća gorjeti stane
i lik tvoj obavija dim.
I ja ne želim znati da vrijeme liječi sve rane,
da sve prolazi zajedno s njim.

U mojoj duši - pusta pustinja je samo.
I zašto stojite onda pred praznom dušom mi tom?!
Djelići pjesama i paučina su tamo
Sve ostalo je ona uzela sa sobom.

Meni večeri svake svijeća gorjeti stane
i lik tvoj obavija dim.
I ja ne želim znati da vrijeme liječi sve rane,
da sve prolazi zajedno s njim.

Ciljevi bez puta u mojoj duši su, stoga
potražite li dublje u njoj - naći ćete tek niz
polufraza i poludijaloga,
a sve je drugo - Francuska, Pariz.

I nek mi večeri svake svijeća gorjeti stane,
i neka lik tvoj obavija dim...
Al’ ja ne želim znati da vrijeme liječi sve rane,
da sve prolazi zajedno s njim.