Brodovi malo stoje, pa kreču na put, Ali se vračaju kroz nepogode. Neče proči ni pola godine, a ja ču doči, Da bih ponovo otišao, na pola godine. Vračaoju se svi, osim prijatelja najboljih, Osim najvoljenijih i najodanijih žena. Vračaoju se svi, osim najpotrebnijih... . . . . . . . . . Ja ču se, naravno, vratiti u drugovima i djelima. Ja ču se, naravno, opet pjevati, neče proči ni godine pola.
© Maja Stanimirovič. Prevod, 1989